film,knjige,slikarstvo,jazz,capuccino.....
Dinxov blog
Blog
utorak, prosinac 29, 2015

BBR Jazz Trio – Hrvatski jazz ide korak dalje!
 

Klub kulture Križevci, 19.12.2015. (piše: Dinko Husadžić Sansky)

Udruga Glas mladih, Križevci, uz sedmu obljetnicu svog djelovanja napravila je pametan potez pozvavši BBR Jazz Trio da nastupi na slavljeničkom koncertu. Kao skupina su novo ime na hrvatskoj sceni, ali po imenima sudeći, sastav je to koji bi mogao obilježiti 2016. jazz godinu. Zašto to kažem? Prvo, vrijedilo je čuti vrhunski američki jazz koji oni sviraju, a drugo – imena u bandu jamče da će se moje predviđanje i ostvariti: Saša Borovec, kontrabas, Borko Rupena, bubnjevi i Marko Bertić, gitara.

BBR J3 01Jazzoljupcima je u cijeloj priči novo ime Marko Bertić, gitarist koji kao deus ex machina uplovljava u svijet jazza i odmah pogađa u sridu! Njegov gitaristički pristup zbilja je poseban i gotovo kao da iznova postavlja “pravila igre” u razumijevanju i uporabi jazz gitare u ovakvom triju. Marko Bertić rođen je u Vinkovcima 1990. godine. Svoju glazbenu naobrazbu započeo je u Osnovnoj glazbenoj školi Josipa Runjanina u Vinkovcima. Srednju glazbenu školi pohađao je u Križevcima gdje završava teorijski smjer i smjer tambure. Godine 2015. diplomirao je teoriju glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kroz svoje školovanje osvojio je nekoliko prvih nagrada na natjecanjima Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga te je nastupao na koncertima izvrsnosti. Aktivan je također kao skladatelj te se u svojem radu bavi manjim komornim sastavima, no sklada djela i za veće sastave.

E, sad tu dolazi do suradnje s vjerojatno najboljim hrvatskim jazz kontrabasistom, Sašom Borovcem, a poznavajući Sašu sasvim je logično kako baštine repertoar američke jazz glazbe 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Saša ovdje djeluje kao vrhunski glazbeni pedagog, Marko je tek godinu dana u jazz glazbi i rezultati su upravo fantastični. Držim da Saša već dugo traga za jakim gitarskim jazz talentom kako bi oformio trio koji mu je imanentan (iako odlično zvuči i u kombinaciji sa sarajevskim pijanistom Sinanom Alimanovićem!). Ljubljanski je student, rođen u Varaždinu 1963., gdje završava gimnaziju i srednju glazbenu školu, na Akademiji za glasbo u Ljubljani diplomira 1988. u klasi prof. Budislava Vidriha. U Ljubljani živi od 1984. do 2004., radi u Simfoničnem orkestru RTV Slovenija, a od 2004. je stalni basist Jazz orkestra HRT. Jazz glazbu izučava sam i privatno kod Petera Herberta i Reggia Workmana. Aktivno se kao izvođač jazzom bavi od 1980., a od prvih jazz sastava u rodnom Varaždinu do danas surađivao je s nizom glazbenika domaće, slovenske i svjetske scene, kao što su Renato Chicco, Peter Mihelič, Dejan Pečenko, Petar Ugrin, Primož Grašič, Greentown Jazz Band, Sinan Alimanović, Gianni Basso, Sheila Jordan, Mark Murphy…

Nastupao je Borovec na jazz festivalima u USA (Los Angeles Classic Jazz Festival, 4 puta, Sacramento Jazz Jubilee, 6 puta, Reading Jazz Festival…), Kanadi (Victoria Jazz Festival), Europi (festivali u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj), a 2000. i na Montreaux Jazz Festivalu u Švicarskoj. Zadnjih godina nastupa u sastavima Jasne Bilušić, Cool Date i New Deal, gipsy jazz sastavima Damira Kukuruzovića te raznim combo ansamblima. Do danas je kao izvođač sudjelovao na više od 20 CD-a, i većem broju TV emisija jazz glabe. Dakle, imamo kontrabasista impozantne jazz biografije. Njegov odabir je Marko Bertić. To nije slučajno.

Pobratimstvo jazz likova u svemiru, uz Borka Rupenu (Borko Rupena rođen je i odrastao u Buzetu, Istra). Za glazbu i bubnjeve počeo se interesirati s deset godina, a dolaskom u Zagreb ozbiljnije i profesionalnije kreće u istraživanje improvizirane glazbe i američke jazz kulture. U Zagrebu, gdje studira i završava Fakultet političkih znanosti, upoznaje svog velikog uzora, mentora i prijatelja, Krunu Levačića koji ima veliki upliv na njegov pristup glazbi. Svirao je s brojnim glasovitim hrvatskim i stranim jazz umjetnicima poput Davora Križića, Saše Nestorovića, Matije Dedića, Ivana Kapeca, Joe Pandura, Joe Kaplowitza, Deborah Carter, Jeremy Browna, Valerije Nikolovske, Big banda HGM uz vodstvo Sigija Fiegla. Aktivan je u nekoliko projekata poput “4in3+1”, Sonic Diptych, Matej Deronjic Trio, Atma Mundi Ensemble… Ove godine snimio je nekoliko nosača zvuka koji će biti objavljeni slijedeće godine i to uz sastave “4in3+1”, Sonic Diptych te Atma Mundi Ensemble s kojim se pojavljuje na rujanskoj kompilaciji talijanskog časopisa Musica Jazz (s gostima – Arsenom i Matijom Dedićem.) na bubnjevima, Saša je zaokružio željenu postavu i to je to… vrhunski jazz kojemu smo nazočili u Križevcima.

Kako ovaj trio zvuči? Improvizacije ne manjka, set lista je vezana uz “klasični“ američki jazz, a ono najvažnije, razumijevanje među glazbenicima i interakcija s publikom, stoje u dobrom razmjeru. Borovec nije kontrabasist koji bi se zadovoljio pratnjom, on uvijek svira korak dalje, koristeći svoje glazbalo gotovo kao solo instrument, ali ostavljajući dovoljno prostora za suradnike, a ponajviše za Bertića koji se nije uplašio, znalački je svirao svoje dionice… Borko Rupena je punio zvučnu sliku… međuigra, dosjetke, virtuoznost… sve smo to mogli čuti u Križevcima… “Four on Six”, “Donna Lee”, “Bye,bye Blackbird”, “Billies Bounce”, “Automn Leaves” samo su neki od odlično sviranih stndarda američke jazz pjesmarice, standarda kroz koje je BBR Jazz Trio vješto plovio… odlična glazba, odličan jazz… ostaje nam vidjeti i čuti što slijedi u nastupajućoj (2016.) godini… Marko Bertić zaslužuje naslovnicu bilo kojeg jazz almanaha… iza njega su Saša i Borko… hrvatski jazz ide korak dalje!

igranifilm @ 15:14 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 31, 2015

Recenzija: Oridano Gypsy Jazz Band: „Oridano“ (2013.) & „Swing 14“ (2014.)

Share Button
oridano

Oridano Gypsy Jazz Band: „Oridano“ (2013.) & „Swing 14“ (2014.)
Hot Club Records, Norveška

piše: Dinko Husadžić Sansky

Upravo kad bi putnik namjernik pomislio kao je hrvatski gipsy swing, unatoč Matišiću i Kukuruzoviću, iako kvalitetan, poprilično „u krizi“ po broju dobrih izvođača … eto ti ugodnog osvježenja i još ugodnije svirke Oridano Gypsy Jazz Banda!

Dah i duh Djanga Reinhardta ovdje ne manjka, kao dah i duh Grožnjana Boška Petrovića, tamo se ova ekipa i okupila. Puno je Boškove zasluge što danas imamo zadovoljstvo uživati u glazbi banda čija dva CD-a, „Oridano“ i „Swing 14“ unose frišku krv i fini vjetar u jedra hrvatskom gipsy jazzu.

Norveška diskografska kuća Hot Club Records prepoznala je potencijal ovih glazbenika i rezultat su dva dobra albuma, a ovdje bih posebno pohvalio prvi, stoga što je autorski i što skladati u gipsy swing stilu nakon Djanga traži dodatnu hrabrost.

Činjenica jeste da je Djangova baština široki ogrtač ispod kojeg su rijeke sljedbenika i koja je istinski europski glazbeni vrh. Reciklirana i obrađivana na više ili manje dobre načine od velikana poput Debarrea, Lagrenea, Lafertina, braće Rosenberg…naših Matišića i Kukuruzovića, i sve do gomile beznačajnijih epigona…ta je glazba preživjela desetljeća i dalje je slušana, omiljena i dobra.

No, tu se sad nameće raison d’etre banda kakav je Oridano Gypsy Jazz Band, jer oni nastupaju s autorskom gipsy swing skladbom. To je iskorak dalje; usvajanje i glorificiranje Djanga pa potom izlazak na scenu s osobnim stavom, skladbom s potpisom i hrabrim promišljanjem u smislu, eto, Django jeste Django, puno je rekao, ali, nova su vremena, nova stoljeća, imamo i mi što reći unutar tog dobro nam znanog ritma i ljestvice koju je Django stvarao redefinirajući puno toga u glazbi zbog požara u kojemu su mu stradali prsti lijeve ruke.

Držim da su to prepoznali u norveškoj izdavačkoj kući i širom otvorili vrata hrvatskim mladićima. Stoga je njihov prvi album značajan i u europskim okvirima, a skladbe poput „The First Theme“, „Oridanos Waltz“, „Bon Vivant“…  hitične i himnične, mame na opetovano preslušavanje. Vjerujem čak da bi „The First Theme“ mogla vremenom postati standard koji bi se  svirao u mnogim manouche zajednicama diljem Europe…i ona gomila dječaraca što svake godine hodočaste u Samois sur Seine, na Djangov festival, mogli bi je imati u prstima i na dnevnom meniju.

Doista valja istaknuti taj autorski moment, to je vrijednost albuma i hvalevrijedna činjenica opstanka i budućnosti ne samo hrvatskog gipsy jazza. Sinergija glazbenika je dobitna karta. Čista emocija, poezija! Klarinet nosi zvuk. Pohvale Aldu Fošku, Orjenovom Grappelliju, istina na klarinetu, a ne violini…ali, odlično!

Drugi album „Swing 14“ je više nego korektan u sviračkom smislu, s nizom odličnih obrada gipsy standarda, gdje su mi „Caravan“ i „Nature Boy“  upravo fenomenalni.

Band je, rekoh, uigran i vidi se to razumijevanje glazbe koju izvode. Čine ga: Aldo Foško (klarinet i klavir), Tomi Novak (bas), Mateo Paulišić (gitara), Dario Fadljević (gitara) te pokretač cijele priče i solo gitarist Orjen Riđanović.

I još jedan kompliment –  moj susjed, koji ponekad zna gnjavit zbog glazbe koju slušam, reče mi danas (nakon što već par dana vrtim Oridano Band!)…Dinko, konačno si počeo slušati finu svirku!

igranifilm @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 14, 2014

Koprivnica, 12. 7. i jedan  pametno potrošen dio dana…Puno sam pisao o glazbi iz majstorske radionice imenom PRALINE & FAST FOOD koju nadahnuto vodi Marin Hraščanec, čovjek koji je sa svojom ekipom svakako potvrdio Koprivnicu kao poprilično značajnu jazz destinaciju. Napisah tako:

prvi album, između ostalog, ostat će zapamćen i po tomu što je na njemu Boško Petrović zabilježio svoju posljednju snimku, u skladbi F. Hubbarda „Little Sunflower“, a ovaj novi zadužit će nas svojim gotovo „zafrkantskim“ pristupom, neobičnim tekstovima, aranžmanima, dobrom svirkom i sjajnim vokalnim mogućnostima…

ali danas boravih u Koprivnici drugim poslom, naime, Marin se donkihotovski za ova današnja vremena uputio otvoriti slušaonicu bogato opremljenu HI FI opremom i tako akustički tretiranu da bi se teško takvo što našlo ne samo kod nas, već i puno, puno šire. Postavši zastupnikom Intek-a za Hrvatsku, u mogućnosti je ponuditi vrhunski HI FI ugođaj…prvi dojmovi više nego dojmljivi. Znao sam se hvaliti svojim HI FI sustavom, gledati širom otvorena usta, uši i oči prijatelja koji su kod mene slušali glazbu…ali ovo danas je mene uzdrmalo, danas sam ja zinuo od tristo čuda…(neću popisivati što sam sve slušao, evo linkovi- http://www.intek-croatia.hr/  i https://www.facebook.com/pages/Intek-Croatia/549947011757903  ); još sam u začudnoj fazi…Elokventni gospon Darko Stanković vodio je prezentaciju, čovjek zna svoj posao, puštao je mjuzu koja je pokazala svu raskoš sustava i nevjerojatnost zvučne slike, plus moja slabost spram basa kao reference, a kad smo došli kod Fonsa ( Renaud Garcia Fons, iznimni jazzist, kontrabasist s kojim sam prošle godine radio i razgovor za jazzin.rs, uoči Fonsova nastupa u Poreču!)…zvučnici su nestali, sve je nestalo…ostala je pozornica, dojmljiva, široka, pustopašna…ono što bi kod moga HI FI sustava ,bilo u korektnoj poziciji sweet spota, ali ipak negdje u ravni između zvučnika, čak i malo iza…ovdje je došlo gotovo do mojih nogu, ugodno zavaljenih u fotelju magičnog trokuta slušaonice…Fonsove bas vizije isplivale su zvukom koji, usudio bih se reći, prešišava Fonsovu live izvedbu u prostoru jedne Eufrazijeve bazilike…ili drugdje…

Dakle, Marin Hraščanec je doista otišao korak naprijed. Uz  bogatstvo zvuka i izvedbe koje nudi sa ekipom PRALINE&FAST FOOD, tu je sada i bogatstvo koje će znati cijeniti audiofili. Kombinacija dobre elektonike, zvučnika i slušaonice svakako je preporuka za potegnuti u Koprivnicu, ovaj put ne samo zbog nastupa PRALINA…već i zbog odličnog HI FI ugođaja…nije niti čudo da je ovaj vikend Koprivnica bila u centru glazbenih i audiofilskih događanja.

igranifilm @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 13, 2014
Denis Razumović Razz „For Believers Only“

Dallas Records, 2014.

 



 

Osobno držim da je Razumovićev stvaralački napredak na EKG-u hrvatskog jazza krenuo uzlaznom putanjom koja se dugo neće zaustaviti, novi nosači zvuka zasigurno će i nadmašiti album "In Umbra", što je sasvim logično za glazbenika poput Razza. Veliki trud, entuzijazam i jazzistički svjetonazori, dali su nam glazbenika bez kojeg hrvatski jazz nikako ne bi bio to što jeste!

 

Ovo sam napisao 2009.godine i objavio u knjizi „Pogled na jazz/Zapisi iz jazz svemira“, uz još niz tekstova posvećenih Razzovim živim svirkama.

„Skromno“ citirajući samoga sebe činim to iz jednog razloga – bio sam u pravu! Mali korak za čovječanstvo, ali veliki za čovječuljka poput mene. Nije Razz samo nadmašio „In Umbra“, album na kojim svira i autorske skladbe i znamenite jazz standarde, nego je albumom „For Believers Only“ ponudio jedan od najjačih autorskih radova u povijesti hrvatskog jazza.

Drago mi je da sam i ranije bio vjernik Razzova saksofona, novi album je učvrstio moju vjeru u njegovo glazbeno poslanje, definitivno Razz ne prodaje maglu lakovjernicima…Pet-šest godina intenzivnog rada u pripremi ovog albuma, odlična ekipa kojom se okružio, snimka tehnički poprilično maestralna…i hrabri autorski radovi – eto, sve se slaže s naslovom. S tim da, višekratnim slušanjem, dolazim do zaključka da bi Razzova „jazz religija“ mogla dobiti još fini broj vjernika, onih mlađih generacija koje nisu na „ti“ s jazzom…očekujem mnoge konvertite iz banalnih glazbenih svjetonazora u „jazz religiju“ Denisa Razza.

 

No, netko će reći kako možda malo pretjerujem, ali poslušajte i budete čuli.

Zavidnu tehniku muziciranja formiranu još na „In Umbra“ Razumović je ukrotio i potisnuo ego. Nema se tu što dokazivati, brojne nagrade i priznanja, prihvaćanje od struke…sve je to učinilo svoje tako da Razz jednostavno uzme alt, tenor, sopran ili flautu i …svira!

 

Kolikogod stvari stavljali u ladice, red Arta Peppera, red Parkera, red ovoga ili onoga i to isticali kao vrijednosti „In Umbre“ i općenito Razzova sine qua non i stila kojeg je godinama gradio, sad je to, na novom albumu, čak i nebitno, jer Razz posjeduje svoje fraziranje, svoj ritam, svoje „prolaze“, svoj glazbeni duh…možemo tražiti u skladbama natruhe tih upliva velikana kojih se ne treba ustručavati, i posvete njima, dakako, ali nema potrebe…nisu niti impresionisti izmislili uljane boje, nije niti Degas izmislio pastelu…nije Razz izmislio alt saksofon niti je on bio uzor Pepperu ili Parkeru, već oni njemu…ali sad je došlo vrijeme kad Razz mlađima postaje Pepper ili Bird…i uskoro će se reći, znaš, taj i taj…on ti je novi Denis Razz.

 

Razz je pazio na odabir suradnika, pozorno je birao ljude koji su stajali iza njega. To nije nebitno. Postignuta je sinergija. Ljudi se kuže. Osjećaju ideju, razvijaju je i pretoče u dobru glazbu. Bez toga ne bi išlo. Od pomalo neobične prve skladbe „Marina C.R.“ pa do završne „Termitology“, koja je i fina posveta riječkoj punk sceni, ta sinergija teče bez previše kompliciranja, to je ta stvaralačka zrelost autorova i realizatorsko umijeće ostatka ekipe. Extremno najzaraznija je bluzirana „Mr.Pumpan“ koju sam često slušao u živim izvedbama na Razzovim svirkama, i potencijalni je hit albuma, uz „HKD Stompin“ i naslovnu „For Believers Only“.

Valja zapaziti i skladbe finog baladičnog ugođaja kojima Razz daje dobru „roundmidnightovsku“ atmosferu, kakva je „Baby Give Me a Chance“…koju možemo vrtiti u beskraj, u finoj atmosferi večernjeg ugođaja i drage osobe u blizini…na vama je odabir vina.

 

Ozbiljan album jednog u potpunosti zrelog jazz svećenika…nikakva dodatna čuda nisu potrebna. Iznimno dobro!

igranifilm @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 30, 2014
Sonic Dyptich (Ivan Kapec & Borko Rupena) : Be way

Zona music promotion, siječanj 2014.

piše:Dinko Husadžić Sansky

 

 

Glazbeni rad Ivana Kapeca pratim još od albuma Vitro, Lancun i Bava (nominiran za Porina 2003.) pa do internetskih izdanja zadnjih nekoliko godina, gdje Kapec odlazi krupnim koracima naprijed u svojim istraživanjima. Bila riječ o ranijoj fazi, filmskoj glazbi, propitivanju hrvatske glazbene baštine ili o improvizaciji i maštovitoj uporabi elektronike, Kapec je uvijek imao i ima što za reći.

Čini mi se da je upravo suradnja s Borkom novi izazov kojim Kapec plijeni pozornog slušatelja. Kažem pozornog, jer to nije glazba za na prvu loptu…Rupena i Kapec traže angažiranog slušatelja, i tek tada možemo govoriti u sinergiji koja se svakim novim slušanjem javlja između onog što nude i nas koji to slušamo…istinski glazbeni užitak počinje malo kasnije, nakon 4-5 preslušavanja, ali ovo nije zamjerka,upravo suprotno.

Borko Rupena zanimljiv je bubnjar. Postava koja ima samo gitaru i bubnjeve nudi dvije stvari-zanimljivost ili dosadu…sretna je okolnost da nema dosade. Tu zanimljivost Borko gradi još od ranih koraka, zatim pod zagrebačkom paskom maestra Krune Levačića, suradnjom s najznačajnijim jazz imenima hrvatske scene (Razumović, Nestorović, Dedić, Kadoić, Pandur, Kaplowitz…) te sjajnog glazbenog projekta Simon And The Vanguards.

Uglavnom, postava Kapec/Rupena je škrta glazbalima, ali raskošna zvukom.

 

Što to imamo na albumu Be way?

 

Pred godinu dana započela je suradnja dvojice glazbenika na ovom projektu. Puno proba, dobrih ideja, improvizacije i eksperimenta. Borkov je bubanj melodičan, ispunjen bojama, šuškalicama, zvoncima. Kapec mu kontrira otvorenim štimovima i vrlo zanimljivom bas pedalom koja otklanja „nedostatak“ bas gitare u postavi. Donji registri su odvojeni na neki način, Kapec i ne želi „normalni“ bas na snimkama i to nas vodi k egzotičnim vodama npr. arapske lutnje, al uda i zvuka Bliskog istoka. To se lijepo čuje u skladbama  Zonama Sekot i Be way.

Upravo je naslovna skladba zanimljiva i gotovo bi mogla biti zaštitni znak cijelog albuma. Kapec ju je napisao, no Borko je želio svirati je u ¾. To bi bio Borkov način, i eto naslova!

 

Work Sunday je starija kompozicija, bossa nova znana nam još s albuma Bava, koji je Kapec ostvario s triom 2003. godine.

Improvise 2 poigrava se s otvorenim štimom i slobodom improvizacije, čuje se, negdje između redaka, zvuk rocka, čak i countrya.

Alone together je znameniti standard, na neki slikoviti način odražava i glazbeni status Sonic Dypticha – jer sviraju raznorodne instrumente (melodija – ritam), a opet skupa.

Capp je skladba prvi put snimljena na ovom albumu i povezana je s Kapecovim nadimkom.

Osjete se u glazbi i uplivi dua kojeg čine Wolfang Mutspiel i Brian Blade, ali i Joeya Barona i Billa Frisella, što ovdje navodim kao kompliment. Imati Frisella za dio inspiracije, u pozitivnim momentima podsjećati na neke njegove stvari nije lako i čini Kapeca još osebujnijim jazz gitaristom hrvatske scene.

Zaključak?

Poslušajte album nekoliko puta i raskošna zvučna nagrada neće izostati

igranifilm @ 12:07 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 15, 2013
 

Jazz.hr/2013-2014

Mala dvorana Lisinski

petak, 20. 9. 2013.
Francesco Cafiso & Mauro Schiavone
Francesco Cafiso - alto sax

Mauro Schiavone - piano

srijeda, 20. 11. 2013.
Ernie Watts Quartet
Ernie Watts - tenor sax
Christof Seanger - piano
Rudi Engel - bass
Heinrich Koebberling - drums

petak, 17. 1. 2014.
Black Coffee
20. godina djelovanja
Renato Švorinić - bas gitara
Jadran Dučić Čićo - bubnjevi
Ivan Ivić - klavir
Gosti: Daniele di Bonaventura, Martine Thomas, Gibonni, Matija Dedić

četvrtak, 20. 2. 2014.
John Hollenbeck Large Ensemble
19 piece big band featuring:
John Hollenbeck - drums
Theo Bleckmann - vocals
JC Sanford - conductor

četvrtak, 22. 5. 2014.
Geri Allen Solo
Geri Allen - piano, fender Rhodes

 

Francesco Cafiso
Prozvan čudom od djeteta, saksofonist Francesco Cafiso rođen je 24. svibnja 1989. u Vittoriji na Sicijiji. Već kao desetogodišnjak djelovao je na međunarodnoj glazbenoj sceni surađujući s jazzistima svjetskoga ugleda. Pažnju svjetske jazz javnosti privukao je tijekom turneje što ju je kao petnaestogodišnjak poduzeo kao član septeta slavnog trubača Wyntona Marsalisa. Još tijekom glazbenog školovanja primio je brojna priznanja u Europi, Americi i Japanu, nastupao je diljem svijeta i ostvario suradnje s vodećim talijanskim, ali i svjetskim jazz glazbenicima, između ostalih s Hankom Jonesom, Daveom Brubeckom, Ellisom Marsalisom, Joeom Lovanom i Cedarom Waltonom. Godine 2009. odabran je da nastupi u Washingtonu, na koncertu posvećenom Baraku Obami i Martinu Lutheru Kingu. Iste je godine proglašen veleposlanikom talijanske jazz glazbe u svijetu. Svestran je glazbenik čiji se krug interesa kreće od mainstreama do free jazza, a ne zanemaruje niti tradicijsku glazbu. Od 2008. Francesco Cafiso je umjetnički direktor Vittoria Jazz Festivala. Prošle je godine, tijekom dužeg boravka u SAD-u, održao niz glazbenih tečajeva na prestižnom Sveučilištu u Pennsylvaniji.

 

Ernie Watts
Dobitnik dvije nagrade Grammy, američki jazz i rhythm&blues glazbenik, tenor i sopran saksofonist i flautist Ernest James "Ernie" Watts, rođen je 23. listopada 1945. Stalni je član sastava Charlie Haden Quartet West koji je nekoliko puta bio proglašavan najboljim svjetskim jazz bandom. Svestran je glazbenik koji je, među ostalima, svirao s Buddyjem Richom, Oliverom Nelsonom, Cannonballom Adderleyem, Kurtom Ellingom, Patom Methenyjem, Billyjem Cobhamom, Rolling Stonesima, Frankom Zappom, Marvinom Gayeom i Docom Serverinsenom. Watts je saksofon počeo svirati kao trinaestogodišnjak a poslije je, kao DownBeatov stipendist, pohađao Berklee College of Music i Sveučilište West Chester. Godinama je djelovao kao studijski glazbenik, solist, snimajući s raznim glazbenicima koji su objavljivali za Motown, ali i bezbrojnim drugim pop i R&B bandovima. Sredinom 1980-ih odlučio se ponovno posvetiti jazzu i otada nastupa diljem svijeta. Ubrzo je postao stalni član kultnog sastava Charlie Haden Quartet West, surađuje s drugim vodećim jazzistima s kojima je snimio Grammyjem nagrađene albuma. Vodi i vlastite sastave s kojima je snimio niz albuma, između ostalog i za vlastitu izdavačku kuću Flying Dolphin Records. Na snimanjima njegovih albuma svirali su vodeći jazzisti kao što su Arturo Sandoval, Jack DeJohnette, Kenny Barron, Eddie Gomez i Mugrew Miller. Za neke od njih dobio je ugledne nagrade.

 

Black Coffee
Skupina Black Coffee osnovana je 1993. u Splitu. Od samog osnutka okosnicu čine bas gitarist Renato Švorinić i bubnjar Jadran Dučić Čićo uz koje su se kao stalni članovi ili gosti tijekom godina imjenjivali razni renomirani, ne samo hrvatski glazbenici. U posljednjih pet godina pridružuje im se pijanist Ivan Ivić. Black Coffee je do sad objavio jedanaest albuma od čega posljednja dva zajedno s cijenjenim talijanskim glazbenikom - klavijaturistom, harmonikašem i bandoneonistom - Danieleom di Bonaventurom u Italiji za izdavačku kuću "Caligola Records". Prekretnicu u karijeri sastav doživljava albumom "Krijanca" koji donosi uspješan spoj dva glazbena idioma -klapsku pjemu i jazz. Dobitnik tri nagrade Porin, sastav Black Coffee je nastupao na svim relevantnim jazz festivalima u Hrvatskoj te mnogobrojnim u Italiji, Austriji i Sloveniji. Dvadesetu godišnjicu postojanja sastav je obilježio prigodnim koncertom u Splitu na kojem su gosti bili Gibonni, američka pjevačica Martine Thomas i Daniele di Bonaventura. Osim nekih od njih, na zagrebačkom koncertu pridružiti će se pijanist Matija Dedić, dugogodišnji suradnik sastava Black Coffee.

 

John Hollenbeck
Jazz bubnjar, skladatelj, aranžer i vođa jazz orkestra John Hollenbeck je rođen 19. svibnja 1968. u Binghamtonu, NY, SAD. Osim u jazzu, uključujući free jazz i razne avangardne inačice stila, aktivan je i u klasičnoj glazbi, kao i u drugim glazbenim žanrovima. Za njegovu je karijeru iznimno važna suradnja s trombonistom, skladateljem, aranžerom i vođom jazz orkestra Bobom Brookmeyerom. Otkako je u ranim 1990-ima doselio u New York, povezao se s glazbenicima koji djeluju na eksperimentalnoj glazbenoj sceni na Manhattanu, te je ostvario suradnje s mnogim vodećim svjetskim jazz glazbenicima kao što su Bob Brookmeyer, Fred Hersch, Tony Malaby, Village Vanguard Orchestra i Kenny Wheeler, ali i onima s područja world musica kao što je Pablo Ziegler, kao i nove glazbe kao što je Meredith Monk. Kao bubnjar i udaraljkaš Hollenbeck je razigran i virtuozan, a kao plodan skladatelj i aranžer svestran, maštovit, nepredvidiv i duhovit. Dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja, John Hollenbeck je 2005. prihvatio profesura na odjelima za jazz bubnjeve i improvizaciju na Jazz Institutu u Berlinu gdje trenutno predaje. Vođa cijenjenog The Claudia Quinteta, s kojim je zacementirao svoj ugled kao jedan od najinovativnijih glazbenika suvremenog jazza, Hollenbeck će se na zagrebačkom koncertu predstaviti uz vlastiti jazz orkestar koji ruši žanrovske granice i kojeg su kritičari uglednog časopisa DownBeat uvrstili u sam vrh orkestara u usponu karijere.

 

Geri Allen
Cijenjena klaviristica Geri Allen, rođena 1957. u Pontiacu u američkoj saveznoj državi Michigan, na početku karijere priklonila se M-Base pokretu, što sugerira širinu njezinih glazbenih interesa, zanimanje za suvremena kretanja u glazbi, ali i poštivanje, proučavanje i korištenje elemenata tradicije. Karijeru je počela u prvoj polovici 1980-ih svirajući s glasovitim glazbenicima suvremena jazza poput Jamesa Newtona ili Olivera Lakea, a prve samostalne albume ostvarila je sredinom tog desetljeća. U triju s Charlijem Hadenom i Paulom Motianom počela je svirati 1987. snimivši nekoliko zapaženih albuma. Surađivala je s cijenjenim jazzistima poput Lestera Bowiea, Stevea Colemana, Waynea Shortera, Deweya Redmana, Ornettea Colemana, Charlesa Lloyda, a vodi i vlastite skupine s kojima je objavila niz ploča od kojih su neke bile proglašene albumima godine. Profesorica je glazbe na glazbenom konzervatoriju New England u Bostonu.

igranifilm @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 22, 2013
 

Damir Kukuruzović Gypsy Swing Quintet, Wawau Adler i zbor Lipa.
U subotu 20. srpnja ovogodišnji Siscia Open Jazz & Blues Festival imao je svoje finale, kulminaciju i šlag na torti proteklotjednih zbivanja. Nastupio je Damir Kukuruzović Gypsy Swing Quintet uz gosta, uglednog njemačkog gitarista Wawaua Adlera, te u dijelu programa sisački ženski zbor Lipa.
igranifilm @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 24, 2013

WP Greet Box icon
Pozz prijatelju dobrog zvuka! Ako ti se sviđa ovaj članak podijeli ga sa svojim prijateljima i čitaj MIXER.HR.
pralinepiše : Dinko Husadžić Sansky

Vjerujem da u Aquarius Recordsu dijele moje mišljenje da bi novi album koprivničke ekipe mogao glazbeno obilježiti 2013. godinu u Hrvatskoj.

Potencijal ovih glazbenika čuli smo već na prvijencu „My Favorite Things“ pred koju godinu. Tamo su sjajne obrade dobre glazbe, a „Velika prevara“ ne nudi nam prevaru nego autorske skladbe koje band vode veliki korak naprijed.

Prvi album, između ostalog, ostat će zapamćen i po tomu što je na njemu Boško Petrović zabilježio svoju posljednju snimku, u skladbi F. Hubbarda „Little Sunflower“, a ovaj novi zadužit će nas svojim gotovo „zafrkantskim“ pristupom, neobičnim tekstovima, aranžmanima, dobrom svirkom i sjajnim vokalnim mogućnostima. Plus saksofoni Vojkana Jocića, moram pripomenuti.

I u ranijim sam tekstovima znao pisati kako Koprivnica ima značajnu glazbenu scenu, ovo je samo šlag na torti. Malo je teže staviti ovaj album u „ladicu“; ima tu i finog jazza, swinga, popa… ali nekako je dominantan specifičan funky ugođaj koji poziva na ples, na slušanje, na promišljanje o tekstovima koji govore o običnim stvarima, ljubavnim, obiteljskim, o baki i djedu, o bojama(iz pera učenika 7. razreda), o Juri Huri iz vrtića, o bakinim kolačima, o životu i novom danu…i sve to nepretenciozno ispripovijedano, odlično otpjevano i odsvirano, lukavo aranžirano – tako da ne plijeni pri prvom slušanju; prvo se malo čudimo, pa se još čudimo, što se to vrti u playeru, onda, jutro idućeg dana evo svježine u mojem stanu gdje vrućina mota se oko nas s namjerom da spriječi bilo kakvu pametnu životnu funkciju. Ta koprivnička svježina već nekoliko dana vrti se i svako novo slušanje otvara novu glazbenu spoznaju i poziva na repeat.

Skladbe se nižu. Album otvara fini groove skladbe „Novi je dan“, zarazni bas Robina Keneževića, zanimljivi kontrapunkti, izmjene, dojmljiv vokal Romane Pavliše.

Druga skladba, „Život kao rijeka“, uz tekst koji poziva na promišljanje, donosi nam i sjajno gudalo na el. gitari Nine Friščića.

„Za mene nisu žene“ je fino ugođena skladba koja ljubav pokazuje i opisuje neobičnim, pomalo uvrnutim načinom, ali je i dokaz kako i u glazbi super funkcionira brak Helene i Marina. Privatni i profesionalni život lijepo se isprepliću.

„Bakini kolači“ mi je jedna od najboljih skladbi, zaraznog ritma, kakva je i „Ljubav je boja“; te pjesme daje ovom albumu osjećaj sigurnosti, originalnosti i trajnosti, dok naslovna „Velika prevara“ nudi angažiraniji socijalni diskurs spram vremena prohujalih, ali i ovih u kojim danas jesmo.

Dva su zgodna instrumentala: „Jura Hura“ i „Tu kod nas“, zvuče kao improvizacija u slobodnom vremenu, ali zvuče dobro.

„Noćas je noć“ je balada posebnog ugođaja, pomalo odstupa stilom od ostatka albuma, znakovitog teksta.

„Deda i baka“, zgodna priča o starim i novim generacijama, opet razarajućih bas dionica…poletna, pričljiva i odlična skladba.

Zaključiti valja kako su Marin Hraščanec i Darko Ivančan snažne autorske ličnosti, njihove skladbe su zrele, desetljeća glazbe stoje iza, nije to malo iskustvo, nije to mali trud. Stvaralačka i sviračka zrelost! Dakako, uz ostatak ekipe bez koje ne bi bilo sinergije i poletnosti cijelog projekta. Vokali Helena Hraščanec, Romana Pavliša (i njena flauta na četiri skladbe vrlo je upečatljiva!), Augustina Posavec, Anita Šepec i Jelena Košutić pokazuju rezultate višegodišnjeg zajedničkog pjevanja, valjda još od vrtića, preko školskog i crkvenog zbora…odličan basist Robin Knežević, gitaristi Alis Budim i Nino Friščić, Marin na klavijaturama i Darko na bubnjevima, mladi trubač Mario Lončar te tenor i sopran saksofonist Vojkan Jocić.

To su Praline&Fast Food. Ovaj je album sve samo ne prevara. Iskreno i dobro uhvaćeni dijelovi života, prošlosti i sadašnjosti,mladosti i starosti, različitih glazbenih podloga i ukusa….no sve fino postavljeno u cjelinu u kojoj se možemo prepoznati i poistovjetiti se s njom.

Mislim da je umjetnik uspio kad svoj osobni stav/misao/problem/životni i glazbeni stil ponudi nama, publici, a mi se tu pronađemo i sve to što nam nudi usvajamo kao da je naše, kao da je dio nas. I doista, upravo je tako. To je veličina ovog albuma.

igranifilm @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 21, 2013

Za iznimno cijenjeni beogradski jazz portal Jazzin.rs radio sam razgovor s Renaudom Garciom Fonsom, jednim od najboljih kontrabasista današnjice. Ljubaznošću dragog prijatelja, urednika portala Jazzin.rs, gospodina Nikole Markovića, prenosim tekst u cjelosti.

pogledajte tekst i na stranici Jazzin.rs klikom na naslov:

Renaud Garcia-Fons: Cijeli svijet je naš

Povodom nastupa na Valamar Jazz Festivalu u Poreču, 26. juna, razgovaramo s poznatim kontrabasistom unikatnog stila



 

Porečki Valamar Jazz Festival postaje već jedna fina tradicija; i ovogodišnje izdanje ponudiće niz vrlo relevantnih svjetskih imena. Jedan od njih je i Renaud Garcia – Fons. Njegovom ćemo koncertu svjedočiti već za nekoliko dana u porečkoj Eufrazijevoj bazilici. Fons je neosporno jedan od intrigantnijih kontrabasista današnjice. Renaud Garcia-Fons rođen je 1962. u blizini Pariza, u familiji koja dolazi iz sjeveroistočne Španjolske; u svojim dvadesetima odlučio se na samostalnu karijeru tragajući za vlastitim izrazom negdje između jazza, tradicionalne i suvremene muzike. Želeći proširiti tehničke mogućnosti instrumenta u svrhu veće slobode improvizacije, vlastitom je kontrabasu dodao petu žicu. Za njemačku etiketu Enja snimio je devet albuma, a poslednji objavljen u martu 2012. godine donosi audio i video zapis s dva solo koncerta održana u septembru 2011. godine, u prekrasnom ambijentu manastira Marcevol. Svakako ćemo tu sjajnu atmosferu osjetiti i u Poreču.

 

Nastupit ćete u prostoru Atrija Eufrazijeve bazilike, dakle u prostoru koji višestoljetnom tradicijom i arhitekturom podsjeća i na manastir Marcevol, s juga Francuske, gdje ste snimili sjajan koncert. Vjerujem da će skladbe s  albuma „Solo“ biti najviše zastupljene na porečkom koncertu, zanima me koliko je osjećaj duhovnosti prostora u kojem nastupate važan za izvedbu i Vaš pristup koncertu? Koliko Vam je važna sinergija s prostorom?

Nije mi lako odgovoriti na ovo pitanje. Mislim da svako mjesto ima određenu energiju. Kvaliteta zvuka određenog prostora  ne mora biti presudna, ali je značajna, dakako; no svako mjesto izvedbe daje nekakvo svoje ozračje u sinergiji s historijom i podnebljem i zvukom…u konačnom, sve to utiče na muziku, pogotovo u mojem slučaju gdje se puno toga oslanja na improvizaciju.

 

Svaki Vaš album i svaki koncert svojevrsno je putovanje svjetskom glazbenom baštinom. Kako biste opisali to prožimanje kultura koje kroz Vašu muziku poprimaju jednu novu dimenziju, pretvarajući se u specifično Vaš muzički ugođaj?

I u slušanju, i u izvođenju, nikad nisam postavljao bilo kakve barijere prema različitim vrstama muzike. Slušao sam i slušam jako puno različite muzike, i vjerujem da to ima veliki utjecaj na moju muzičku podlogu. Dakle, svirajući i stvarajući svoju muziku, shvatio sam razumljivom činjenicu da se u njoj nalaze svi ti utjecaji, ne kao puko korištenje određenog „uzorka“ već izražavanje svojeg kroz muzičke ideje iz okruženja.

 

 

Koristite bas s pet žica. Koliko je ta 5. žica utjecala na Vaš zvuk i način komponiranja? Na neki način redefinirali ste upotrebu kontrabasa u muzici.

Poput mnogih drugih instrumenata i bas je evoluirao od svojih početaka. Prije s 3 ili 4, a sad s 5 žica, bas se izborio za svoja muzička „prava“. No, moram reći, iako je 5. žica povećala raspon, za mene je to prije svega jedna posebna filozofija pristupu sviranju o kojemu je ovdje riječ. Na prvom albumu „Legendes“ svirao sam na 4 žice, ali mislim da se već tu može osjetiti razmišljanje o stvarnoj ulozi basa u mojoj muzici, i kao dijela ritam sekcije, ali i korak dalje, kao solo instrumenta. Uvjeren sam da bas može igrati obje te uloge.

 

Fascinira koncentracija i posvećenost publike na Vašim solo nastupima. Riječ je o sat ili sat i pol sviranja kontrabasa. Kako uspijevate toliko zainteresirati publiku, pogotovo mlađe generacije koje odrastaju na mp3 zvuku?

Razmišljajući o projektu “Solo” mislio sam da bi trebao biti namjenjen najširoj mogućoj publici. To je i jedan od razloga zašto se isprepliću komadi za isključivo bas solo i komadi više orkestrirani i ritmični. Drugi je razlog da kompozicije prizivaju različite muzičke predloške i tako povećavaju interes publike.

 

Ako baš morate, kako biste definirali Vašu muziku? Jazz, World music, flamenco, orijentalna glazba ili nešto treće…

Stvarno mi je teško svoju muziku definirati riječima. Naravno, postoje svi ovi utjecaji koje ste pomenuli. No, moja je intencija da ne želim u muzici stil s naljepnicom, svrstavanjem u određenu fioku…silno je važna kvaliteta emocija i introspekcije, duhovnosti… i to je ono što dotiče ljude.

 

Jedan od meni najdražih Vaših albuma je „Méditerranées“. Kako su nastajale predivne skladbe poput  „Luces de Lorca“ ili „Dalmatia“, koje su istodobno nježne, lirske a onda im iznenada dajete grandioznu snagu, taj zvuk dubuko pogađa naše emocije?

Hvala puno! Pitanje inspiracije je još uvijek nepoznanica. Radeći na „Méditerranées“ osjećao sam se totalno slobodan u pogledu inspiracije, nisam pisao unaprijed razmišljajući o bendu koji će to na pozornici izvoditi, tako da slobodno mogu reći da je inspiracija bila nesputana bilo kakvim ograničenjima.

 

 

Jasno je da su velike razlike kad svirate solo od sviranja u duetu (npr. s Pedrom Solerom ili Jeanom-Louisom Matinerom) ili u postavi trija (s Kikom Ruizom i Negritom Trasanteom) ili, kao na albumima „Navigatore“ i „Oriental Bass“ gdje sudjeluje jako puno muzičara; na „Navigatore“, pored Vas, tu je još 20 izvrsnih glazbenika…no, zanima me kako Vi doživljavate te razlike i gdje se najbolje osjećate kao muzičar, i gdje najviše dajete sebe?

Na pozornici uvijek pokušavam dati sve od sebe, bez obzira jesam li sam ili s grupom…naravno, zvuk po sebi je tu, ali  i moje osobno stanje, rekao bih-dobra forma, kondicija…i gomila drugih parametara, sve to u datom trenutku ima važnu ulogu. Tako da ne bih razdvajao, nemoguće mi je dati prednost jednoj formi spram druge ili treće…ali u svakom slučaju solo nastup traži dodatnu koncentaciju i energiju, u svakom trenutku.

 

Vratio bih se albumu „Solo“. Uz iznimnu originalnost sviranja, tu su i dirljive muzičke posvete Atahualpa Yupanquiju i Ostadu Elahiju. Koliko su ti umjetnici uticali na Vas?

Duhovnost i unutrašnja snaga muzike koju nudi Ostad Elahi, pogotovo tokom zadnjih godina, sigurno je nešto veliko i silno značajno za mene, a Atahualpa Yupanqui je pjesnik-muzičar čija me je glazba trajno odredila još od djetinjstva.

 

Bogatstvo zvuka na “Solo” albumu zahvaljujemo i Vašem zanimljivom korištenju određenih elektronskih efekata, sekvencera itd…kako doživljavate utjecaj suvremenih tehničkih mogućnosti na stvaralački čin, na samo komponiranje, i koliko ste osobno zadovoljni mogućnostima koje Vam daje suvremena tehnika?

Postojeća tehnika zaista nudi beskrajne mogućnosti, ali treba paziti kako se ne bi upalo u „zamku“ i dobilo neku suprotnost, dobra se muzika može praviti i s malo tehnoloških pomagala, ali kad su već tu, čemu ih ne iskoristiti, dakako, pametno, s mjerom i svrhom.

 

U današnje krizno vrijeme, kroz različite ekonomske i političke situacije u svijetu oko nas, vidite li sebe kao čovjeka koji svojom glazbom gradi mostove između različitih kultura i koliko muzika, ne samo Vaša, danas može pomoći u ovim teškim vremenima? Pitam i zato što je ogroman dio svjetske glazbene baštine sadržan i u Vašoj muzici.

Volim ovakvo razmišljanje da muzika, a samim tim i moja muzika, može pomoći izgradnji mostova među kulturama. Osim toga, po mojem mišljenju, sva ta muzika, moja ili bilo čija druga, ove ili one vrste, iz ovog ili onog podneblja, predstavlja aspekt ili dio jednog istog dijamanta, u čijem brušenju svi sudjelujemo. Zapravo, ako su nam srce i uši istinski otvoreni, ne postoje nikakve granice…cijeli svijet je, u muzičkom smislu, naš.

 

 

 

 

igranifilm @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 27, 2013
,

Marcin Wasilewski Trio
Valamar Jazz Festival pod vodstvom Tamare Obrovac održat će se od 25. do 29. lipnja na prekrasnim autentičnim porečkim lokacijama. Nastupit će Eddie Palmieri, Renaud Garcia-Fons, Trilok Gurtu, Ayşe Tütüncü, Mo' Blow, Marcin Wasilewski, Billy Childs, Buster Williams.
igranifilm @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 22, 2013
 

Pjevačica Lela i pijanist Joe Kaplowitz objavili su album “With Every Breath” u izdanju Aquarius Recordsa. Lela je napisala osam, a Joe dvije skladbe za ovaj CD, dok je Joe napisao sve aranžmane. Promotivni koncert će, uz Jazz orkestar HRT-a s kojim su ga i snimili, održati 28. veljače u zagrebačkom VIP klubu.
Lela & Joe Kaplowitz
WITH EVERY BREATH
Aquarius Records, 2012. piše: Dinko Husadžić Sansky

Svoj glazbeni Zlatni Gral Lela Kaplowitz pronašla je u sretnoj kombinaciji osebujnog pjevačkog talenta i sudbonosnog susreta s američkim pijanistom Joe Kaplowitzem. Hrabro je krenula u svijet, naoružana samopouzdanjem i bogomdanim glasom... od rodnog Siska, preko Lovrana i Londona, Graza do New Yorka i... nazad, na našu sreću, u Hrvatsku - zajedno s tim pronađenim Gralom.
Kako ta glazba zvuči mogli smo čuti već na prvom albumu jazz supružnika "Love Me or Leave Me", svakako jednim od najboljih domaćih jazz albuma u 2010. Iako su tamo obrade i posvete velikanima, pokazana je lakoća izvedbe koja plijeni. Taj spoj pozitivnih vrijednosti američkog jazza križan s emotivnošću našega podneblja i Lelinim temperamentom, započet na tom albumu, punu zrelost dosegnuo je u suradnji s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Saše Nestorovića.
Korak od sedam milja napravljen je upravo Lelinim autorskim skladbama i bogatim aranžmanima Joea Kaplowitza, aranžmanima kakve bi poželjeli i Thad Jones ili Gil Evans.
Lela je autor skladbi, osim dvije ("Blues in Red Hook" i "Bolero") koje potpisuje Joe. Skladbe su nastajale tijekom zadnjih desetak godina, na različitim mjestima, svaki trenutak inspiracije bijaše dobro došao... u američkom Central Parku, u zrakoplovu, pri plivanju u moru, tijekom šetnje između Lovrana i Opatije... a radeći ih u bračno/glazbenom dvojcu, postajale su zajednička priča Lele i Joea.
Lela mi reče kako se osobno smatra instrumentom u rukama Kreatora koji kroz nju šalje skladbe kako bi ih podijelila sa svima nama. Vidljiva je ta duhovnost, a tekstovi pjesama, vrlo zanimljivi, uvijek odišu poantom o kojoj valja razmišljati, bilo da se krene od nekakvog, gotovo haiku minimalizma pa do osobnosti i raskoši životnih priča ("Sisters" i "Sand Story"), do dubokog promišljanja o nama u svijetu (I Celebrate The Life), kroz ispitivanje nekog svojega ja ("I Love Myself"), dok baladična i naslovna "With Every Breath" predstavlja himnu slaveći ljubav i život.
Lelina je interpretacija upečatljiva, glazba orkestra korespondira s tim idejama, a članovi Jazz orkestra daju i više nego je zapisano u notama. Kao da godina sviraju s Lelom i Joeom (uostalom, nedugo smo u Maloj dvorani Lisinskog svjedočili iznimnom senzibilitetu Jazz orkestra kad se namjere na kvalitetne autore - mislim na suradnju s Charlesom Toliverom!).
Nema tu autorskog ega, puno prostora su dobili Orkestar i solisti (morao bih popisati sve izvođače!), a pravi dojam velike glazbene magije projekta "With Every Breath" imamo zgodu vidjeti i čuti već 28. veljače na promociji u zagrebačkom VIP klubu koja će svakako ponuditi jedan od jačih domaćih jazz koncerata ove sezone.
Put od, uvjetno rečeno, "minimalizma" Lekap Quarteta s prvog albuma do ovog projekta, filigranski popločan glazbenom duhovnošću rijetko viđene snage, daje nam sedamdesetak minuta raskošnog vokalnog i big bandovskog užitka, toliko modernog i istodobno zaronjenog u svu pozitivnu baštinu žanra.
Stil i poruka koju nam jazz supružnici nude u svojoj toploj ljubavno/glazbenoj priči - svevremenski su.

igranifilm @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 14, 2011
Photobucket

igranifilm @ 12:12 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 10, 2011

 
image28 thumb Davor Hrvoj   pjesnik jazza

 

U vremenu kad pomutnje na sceni istinskih vrijednosti ozbiljne ljude dovode u dvojbe oko smisla umjetničkog i bilo kakvog stvaralačkog čina, kad dobri glazbenici, književnici, slikari, pjesnici…muku muče s pukim problemom prazna trbuha, kad ogroman postotak mojih učenika u školi na mobitelu imaju zvuk nekih «čudnih» ritmova i «pevaljki», kad više nitko ne čita Krležu ili Bukowskog, o Marquezu da i ne sanjamo, kad preživljavamo stvarajući od preživljavanja novu umjetnost, kad se pitamo kamo sve to vodi i čemu sve to…onda nam se valja sjetiti da i nije sve tako crno, da postoje oko nas ljudi koji svijetle na kraju tunela, koji razbijaju tmurne oblake i koji svoj životni svjetonazor «nenametljivo nameću» svima koji to žele ili mogu razumjeti i prihvatiti.

davor i dinko thumb Davor Hrvoj   pjesnik jazzaMoja osobna fascinacija Davorom Hrvojem kao autentičnim pjesnikom jazza (i likom koji je dao novo poimanje jazz razgovora sa svjetskim glazbenim veličinama, čovjekom koji redefinira naše razumijevanje jazz glazbe koja nam se nudi kao jedna od mogućnosti izbora i «rezervata» u koji se možemo skloniti osjetivši sigurnost i zadovoljstvo spoznaje te glazbe, dijeleći radost te spoznaje i s Davorom, ali i sa glazbenicima s kojima razgovara) ide od radijskih i TV emisija u kojima predstavlja jazz scenu, tisuća novinskih zapisa, eseja, kritika, osvrta, web stranica…do moje «osobne koristi» kad je, nesebično, rukopis moje knjige «Pogled na jazz» ponio na godišnji odmor i čitajući ustrajno mi ukazivao na pogreške, mogućnosti, davao savjete, predlagao, ispravljao moje «zablude» i «možebitne» gluposti…bez njega te knjige ne bi bilo.

Godine 2001. objavio je «Jazz Reflections», knjigu jazz razgovora, a 2011. Menart mu objavljuje 2 x 500 stranica razgovora s jazzistima iz cijelog svijeta, pod naslovima «Jazz Connections» i «Jazz Vibrations». Opus vrijedan svake ljudske i božje hvale. Deseci svjetskih glazbenika zastupljeni su na ovim stranicama, plus sjajne fotografije koje je Davor snimao na koncertima. Riječi i fotke sinergijski žive u pozitivnoj simbiozi, nadopunjuju se i donose nam «razgolićene» i opuštene jazziste, «krvave pod kožom»…jazziste koji su ljudi što svoju glazbu prenose poput veleposlanika istinske ljepote.

davor potpisuje thumb Davor Hrvoj   pjesnik jazzaIzmeđu njih i nas, slušatelja i čitatelja, stoji Davor Hrvoj. Piše i fotografira, razgovara i «pjesnikuje» o jazzu, pokazujući ga onakvim kakav doista jeste – općeljudskim dobrom.

To Davora čini jazz glazbenikom (iako ne svira!) i čovjekom koji je dobri duh jazz glazbe, koji ju prati, čuva i prenosi svima nama koji je volimo. Pojednostavljuje Davor cijelu tu priču – refleksije, konekcije, vibracije…i to je to…poslije ovih knjiga, i ako niste previše slušali jazz – budete! Razgovori koje Davor vodi sa jazz velikanima tako su vođeni da nas jednostavno uvlače u svijet te glazbe na način da se osjećamo doma u svemu tomu.

Odjednom Sonny Rollins postaje dobrodušni susjed kojeg oduvijek znamo, i gle čuda, «pomalo» svira i saxofon…Eliane Elias govori o zajedničkom surfanju na valovima glazbe, Vijay Iyer pomiče granice svijesti, Randy Brecker ne krije fascinaciju Mingusom, Pat Martino (nedavno smo ga slušali u Zagrebu) kaže da je jazz ljubav života, Arturo Sandoval govori o iskrenim porukama koje dolaze iz duše…

Nije lako pisati o glazbi i prenijeti to načinom koji bi opisao svu ljepotu ili pak «što je pjesnik htio reći»…no, Davor Hrvoj u tomu uspijeva.

Stoga su ove knjige jednostavno abeceda bilo kakvog promišljanja o jazzu. Gotovo da funkcioniraju kao priručnik ili vodič – kako razumjeti jazz. Davor je pjesnik jazza, on ga razumije, i što je silno važno – zna kako učiniti da ga i mi razumijemo.

igranifilm @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 22, 2011
ANKETA:

Ako ste pročitali oba moja romana ( vjerujem da ima i takvih entuzijasta i mazohista)...koji vam se više sviđa?

1. U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM TAJNOM
 
48%
 
2. PAMETNO POTROŠI DAN
 
52%
 Ukupno glasova: 270
Gledajući  rezultate ankete, sretan sam da ste čitali moje romane. Vidim da vam se moj drugi roman dopada mrvicu više nego prvi. Uz zahvalnost što me čitate i pratite moj blog o glazbi, slikarstvu, filmu, književnosti, kapučinu i još koječemu, koristim zgodu kako bih najavio moju novu knjigu, radni naslov romana je SWING U DOBA JESENI. Zasad imam nekih dvadesetak stranica, još nisam siguran o čemu će biti, ali lupam po tipkovnici...riječi su moje igračke i zasad se nižu poput riječne bujice...na gramofonu ploča Nine Simone... Miklaužićev Chardonnay, kubanska cigara, dobra hladovina u stanu dok vani ubija sparnjikava južetina...u mojem dragovoljnom velikoludinskom Macondu eto nastaje nova knjiga. Nadam se da ćete čitati i ovaj roman, dakako, ako ga dovršim i objavim...tko zna...nikad se ne zna kojim putem to krene...od bezazlene rečenice do potopa riječi...možda na kraju ništa ne bude, ali pokušavam...dragi moji, pokušavam, i to je već nešto.

igranifilm @ 21:15 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 17, 2011

Vidim da stranica koja se bavi mojom jazz knjigom bilježi preko 10000 posjeta. To je mali korak za čovječanstvo, ali veliki za čovječuljka poput mene. Hvala i prijatelju Tomislavu koji stranicu održava. Lijevo imate link dinxov pogled na jazz pa kliknite ako ste u dangubici ovog sparnog poslijepodneva....

igranifilm @ 17:05 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 31, 2011
Jazz Albums

  1. Kind Of Blue - Miles Davis
  2. A Love Supreme - John Coltrane
  3. Mingus Ah Um - Charles Mingus
  4. Brilliant Corners - Thelonious Monk
  5. Time Out - Dave Brubeck
  6. The Blues & The Abstract Truth - Oliver Nelson
  7. The Incredible Jazz Guitar - Wes Montgomery
  8. Song For My Father - Horace Silver
  9. Out To Lunch - Eric Dolphy
10. The Shape Of Jazz To Come - Ornette Coleman
11. Virtuoso - Joe Pass
12. Giant Steps - John Coltrane
13. In A Silent Way - Miles Davis
14. Somethin' Else - Cannonball Adderley
15. Idle Moments - Grant Green
16. Bitches Brew - Miles Davis
17. Sax Colossus - Sonny Rollins
18. Speak No Evil - Wayne Shorter
19. Inner Mounting Flame - Mahavishnu Orchestra
20. Sidewinder - Lee Morgan
21. Birth Of The Cool - Miles Davis
22. Black Codes (From The Underground) - Wynton Marsalis
23. Conference Of The Birds - Dave Holland
24. Monk's Dream - Thelonius Monk
25. Bright Size Life - Pat Metheny
26. Maiden Voyage - Herbie Hancock
27. My Favorite Things - John Coltrane
28. Milestones - Miles Davis
29. Percussion Bitter Sweet - Max Roach
30. Return To Forever - Chick Corea
31. Midnight Blue - Kenny Burrell
32. Birds Of Fire - Mahavishnu Orchestra
33. Go - Dexter Gordon
34. Getz/Gilberto - Stan Getz & Joao Gilberto
35. And His Mother Called Him Bill - Duke Ellington
36. The Real McCoy - McCoy Tyner
37. Romantic Warrior - Return To Forever
38. Elegant Gypsy - Al DiMeola
39. Jaco Pastorius - Jaco Pastorius
40. Moanin - Art Blakey
41. Night Hawk - Coleman Hawkins
42. Django - Modern Jazz Quartet
43. Now He Sings, Now He Sobs - Chick Corea
44. Bass On Top - Paul Chambers
45. Supersonic Jazz - Sun Ra
46. Bird & Diz - Charlie Parker/Dizzy Gillespie
47. Blue Train - John Coltrane
48. The Black Saint & The Sinner Lady - Charles Mingus
49. Mister Magic - Grover Washington Jr.
50. Spectrum - Billy Cobham
51. Bumpin' - Wes Montgomery
52. Miles Ahead - Miles Davis
53. Heavy Weather - Weather Report
54. Headhunters - Herbie Hancock
55. Where Have I Known You Before - Return To Forever
56. Empyrean Isles - Herbie Hancock
57. Cool Struttin' - Sonny Clark
58. The Great Summit - Duke Ellington/Louis Armstrong
59. Blues & Roots - Charles Mingus
60. Invitation To Openness - Les McCann
61. Rip, Rig & Panic - Rahsaan Roland Kirk
62. Soul Station - Hank Mobley
63. For Django - Joe Pass
64. Open Sesame - Freddie Hubbard
65. Pure Desmond - Paul Desmond
66. Ezz-thetics - George Russell
67. Point Of Departure - Andrew Hill
68. Living Legend - Art Pepper
69. Byrd In Flight - Donald Byrd
70. Life Time - Tony Williams
71. Solo Flight - Charlie Christian
72. Takin' Off - Herbie Hancock
73. Karma - Pharoah Sanders
74. Back At The Chicken Shack - Jimmy Smith
75. Study In Brown - Clifford Brown & Max Roach
76. Black Unity - Pharoah Sanders
77. Breezin' - George Benson
78. Solo Guitar - Ted Greene
79. Gateway - Dave Holland
80. Electric Guitarist - John McLaughlin
81. Infinity - McCoy Tyner
82. Play - Mike Stern
83. The Far East Suite - Duke Ellington
84. We Free Kings - Rahsaan Roland Kirk
85. Timeless - John Abercrombie
86. Secret Story - Pat Metheny
87. Out Of The Cool - Gil Evans
88. Swing, Swang, Swingin' - Jackie McClean
89. Upfront - David Sanborn
90. Hand Jive - John Scofield
91. Blues Dream - Bill Frisell
92. Return - Bill Connors
93. Mosaic - Art Blakey
94. Unit Structure - Cecil Taylor
95. Art Pepper Meets The Rhythm Section - Art Pepper
96. Snide Remarks - Bill Stewart
97. Thembi - Pharoah Sanders
98. Ask The Ages - Sonny Sharrock
99. Spaces - Larry Coryell
100. Unity - Larry Young
igranifilm @ 16:34 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 26, 2011
Danas jedna ugodna kavica s dragim prijateljem Daliborom Prochazkom, uvijek zanimljivim glazbenikom i sugovornikom. Od priče o novim projektima i planovima, nastupima na festivalima i radu na njegovom novom CD-u došli smo nekako do mojeg drugog romana PAMETNO POTROŠI DAN, za kojeg Dalibor kaže da ga je dva puta pročitao...razgovarali smo o nekim ključnim temama kojima se roman bavi, a nekako me to prisjetilo i jednog od najljepših predstavljanja neke od mojih knjiga, u Novoj Gradiški, u studenom 2008. godine. Ovdje prenosim napis  novogradiškog portala www.novagradiska.hr tom događaju:
"PAMETNO POTROŠI DAN"

www.novagradiska.hrNastavljajući književne manifestacije u MJESECU HRVATSKE KNJIGE 2008. u srijedu, 11.11.2008. ljubiteljima pisane riječi predstavio se DINKO HUSADŽIĆ SANSKY i pred velikim brojem Novogradiščana predstavio svoj 2. roman PAMETNO POTROŠI DAN.

Dinko Husadžić Sansky prof. je hrvatskog jezika i književnosti iz Velike Ludine.

Hrvatski jezik i književnost diplomirao je u Osijeku, a predavao ga u novogradiškoj osnovnoj školi "Mato Lovrak", zatim u osnovnoj školi "M.A.Relković" u Davoru, dok danas radi kao profesor hrvatskog jezika i književnosti u Velikoj Ludini.

Autor je romana U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM TAJNOM (2006.) i PAMETNO POTROŠI DAN (2007.) u nakladi Nove knjige Rast iz Zagreba, kao i igranog filma U POTRAZI, prikazanog na filmskim festivalima u Milanu, Zagrebu i Ebensseu, Austrija. Amaterski slika ulja, pastele i akvarele koje je izlagao više puta na samostalnim i skupnim izložbama.

U romanu PAMETNO POTROŠI DAN Dinko poseže u prošlost i djetinjstvo glavog junaka stavljajući ga u kontekst imaginarnog razgovora s dječakom u sebi, gotovo kao na kauču iskusnog psihijatra…i tu se riješava gomila jednadžbi s puno nepoznanica…kamo to idemo, i kako to trošimo dane koji su nam preosali. Autor u PAMETNO POTROŠI DAN progovara o našim svakodnevnim stanjima i problemima, stavljajući u taj koktel i dio svoje autobiografske priče…

U predstavljanju romana PAMETNO POTROŠI DAN u Velikoj dvorani Učilišta Relković sudjelovali su:

Dr.DANIJEL MARUŠIĆ, župan Brodsko-posavske županije

Prof. BILJANA DAKIĆ, ravnateljica Gradske knjižnice Nova Gradiška,

TOMISLAV RAST, nakladnik Nakladničke kuće „Nova knjiga Rast“

Prof. DINKO HUSADŽIĆ, autor i DENIS HUSADŽIĆ, autor naslovnice, dok su multimedijsku prezentaciju izvodili članovi Udruge Ljudina iz Velike Ludine: IVANA I TOMISLAV PAVLOVIĆ.

Ljepoti književne manifestacije doprinijeli i su i učenici Osnovne glazbene škole Učilišta Relković: LAURA BUŠIĆ –GITARA (nastavnik Marina Karešin) i PETAR KREŠIMIR TURKALJ – GLASOVIR (nastavnik Silvija Muić Crljenković, prof.) .

Ovu lijepu književnu manifestaciju za novogradiške ljubitelje pisane riječi organizirali su: BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA, UČILIŠTE RELKOVIĆ i GRADSKA KNJIŽNICA NOVA GRADIŠKA..

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

 

Photobucket

Photobucket

igranifilm @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 8, 2011

Tisuće slušatelja  radio postaje Jazz24.org sudjelovalo  je u glasovanju za najbolju jazz pjesmu svih vremena; pogledajmo njihov izbor:

  1. Dave Brubeck – Take Five
  2. Miles Davis – So What
  3. Duke Ellington – Take The A Train
  4. Thelonious Monk – Round Midnight
  5. John Coltrane – My Favourite Things
  6. John Coltrane – A Love Supreme (Acknowledgment)
  7. Miles Davis – All Blues
  8. Weather Report – Birdland
  9. Stan Getz & Astrud Gilberto – The Girl From Ipanema
  10. Benny Goodman – Sing Sing Sing
  11. Billie Holliday – Strange Fruit
  12. Dizzy Gillespie – Night In Tunisia
  13. John Coltrane – Giant Steps
  14. Dave Btubeck – Blue Rondo a la Turk
  15. Charles Mingus – Goodbye Pork Pie Hat
  16. Oliver Nelson – Stolen Moments
  17. Louis Armstrong – West End Blues
  18. Billie Holliday – God Bless The Child
  19. Herbie Hancock – Cantaloupe Island
  20. Chet Baker – My Funny Valentine
  21. Coleman Hawkins – Body and Soul
  22. Horace Silver – Song For My Father
  23. Chick Corea – Spain
  24. Miles Davis – Blue In Green
  25. John Coltrane – Naima
  26. Miles Davis – Flamenco Sketches
  27. Bill Evans – Waltz For Debby
  28. Cannonball Adderley – Autumn Leaves
  29. Sonny Rollins – St. Thomas
  30. Cannonball Adderley – Mercy, Mercy, Mercy
  31. Louis Armstrong – What a Wonderful World
  32. John Coltrane/Johnny Hartman – Lush Life
  33. John Coltrane – Blue Train
  34. Ahmad Jamal – Poinciana
  35. Duke Ellington & John Coltrane – In a Sentimental Mood
  36. Miles Davis – Freddie Freeloader
  37. Ella Fitzgerald – Summertime
  38. Herbie Hancock – Watermelon Man
  39. Dizzy Gillespie – Salt Peanuts
  40. Art Blakey – Moanin’
  41. Thelonious Monk – Straight, No Chaser
  42. Billie Holliday – Good Morning Heartatache
  43. Ella Fitzgerald – Mack The Knife
  44. Glenn Miller – In the Mood
  45. Stan Getz – Desafinado
  46. Vince Guaraldi – Cast Your Fate To The Wind
  47. George Gershwin – Rhapsody In Blue
  48. Thelonious Monk – Blue Monk
  49. Duke Ellington – Caravan
  50. Lee Morgan – Sidewinder
  51. Modern Jazz Quartet – Django
  52. Les McCann – Compared To What
  53. Freddie Hubbard – Red Clay
  54. Thelonious Monk – Ruby, My Dear
  55. Count Basie – April in Paris
  56. Miles Davis – Bitches Brew
  57. Lambert, Hendricks & Ross – Twisted
  58. Herbie Hancock – Maiden Voyage
  59. Duke Ellington – Mood Indigo
  60. Louis Armstrong – St. Louis Blues
  61. Dizzy Gillespie – Manteca
  62. Ella Fitzgerald – How High The Moon
  63. Etta James – At Last
  64. Peggy Lee – Fever
  65. Duke Ellington – Satin Doll
  66. Miles Davis – Someday My Prince Will Come
  67. Billie Holliday – Autumn in New York
  68. Thelonious Monk – Epistrophy
  69. Nina Simone – I Loves You Porgy
  70. Duke Ellington – It Don’t Mean a Thing
  71. Charlie Parker – Koko
  72. Miles Davis – Milestones
  73. Thelonious Monk – Misterioso
  74. Django Reinhardt – Nuages
  75. Louis Armstrong – Struttin’ with Some BBQ
  76. Ramsey Lewis – The In Crowd
  77. Fats Waller – Ain’t Misbehavin
  78. John Coltrane – Bye Bye Blackbird
  79. Miles Davis – On Green Dolphin Street
  80. Vince Guaraldi – Linus and Lucy
  81. Ray Charles – Georgia On My Mind
  82. Clifford Brown & Max Roach – Joy Spring
  83. Count Basie – One O’Clock Jump
  84. Louis Armstrong – Potato Head Blues
  85. Wes Montgomery – Bumpin’ (On Sunset)
  86. Nina Simone – Feeling Good
  87. Errol Garner – Misty
  88. James Moody – Moody’s Mood for Love
  89. Louis Armstrong – Stardust
  90. Charlie Parker – Yardbird Suite
  91. Duke Ellington – Diminuendo & Crescendo in Blue
  92. Charlie Parker – Donna Lee
  93. Don Shirley – Water Boy
  94. Charlie Parker – Ornitology
  95. Artie Shaw – Begin The Beguine
  96. Lee Morgan – Ceora
  97. Duke Ellington – Sophisticated Lady
  98. Stanley Turrentine – Sugar
  99. Wayne Shortet – Footprints
  100. Wes Montgomery – Four On Six
igranifilm @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 15, 2011

Top 10 CD-a svjetskog jazza u 2010.



 
 

Na početku ću se odmah malo ograditi i kazati da je ovo moj izbor 10 ponajboljih jazz CD-a u objavljenih u svijetu tijekom protekle 2010. godine, ali izbor koji je nužno uvjetovan nedostupnošću svih naslova koji su objavljeni. Dakle, riječ je o izboru između onih stotinjak albuma do kojih sam uspio doći protekle godine, koje posjedujem u kolekciji i koje sam opetovano preslušavao. Isto tako, uzeo sam u obzir (pored osobnih afiniteta i shvaćanja jazza), i mišljenja nekih audiofilskih prijatelja s audiofil.net.hr foruma, gdje jako puno razgovaramo o jazzu, kao i mišljenja nekih urednika jazz portala te uglednih svjetskih jazz novinara koji su, po običaju, objavljivali svoje top liste. Sve to, prelomljeno kroz osobnu prizmu, daje ovaj popis. Dakako, manjkav je i podložan kritici, ali ako ga shvatimo kao jednu možebitnu preporuku što vrijedi čuti iz 2010. onda mislim da tekst ima smisla.

41qPHlhnSL. SS500  thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.1.Keith Jarrett&Charle Haden: JASMINE (ECM)

Vrlo specifičan album, za kasne noćne sate, poseban ugođaj, jer takva je atmosfera cijelog projekta. Jarrett i Haden, nakon tridesetak godina, opet zajedno, u duetu koji razara emocijama i iskrenim muziciranjem. Jednostavno, sjeli su doma, kod Jarretta i odsvirali par standarda. Nenametljivo, a tako dobro. Baš kao da su svirali samo sebi za gušt, što i jeste bilo, a kasnije su došli na ideju to objaviti. Fina improvizacija u glasovitoj Body and Soul , mrvica sjetnog raspoloženja u nekim skladbama, dok drugdje kontrabas kao da zamjenjuje cijeli prateći band. Album posebne atmosfere i za dugo i često slušanje, po meni sam vrh jazz produkcije protekle godine.

1286365285 charles lloyd mirror thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.2. Charles Lloyd Quartet: MIRROR (ECM)

Veliki prijatelj našeg najvećeg jazzoznanca Davora Hrvoja, Charles Lloyd, u svojem ogromnom opusu u principu niti nema nekih loših trenutaka. Stvar je samo koliko smo u sinergiji s njegovom trenutačnom emocijom. Kad se ovdje pridoda pijanističko čudo Jason Moran, Monkovo «dijete», onda uzbuđenju nikad kraja. Uspješno križaju moderan bebop s finim nijansama romantike, neke pritajene nostalgije…cover albuma puno nam kaže. Ima tu i The Beach Boysa, i Monka, naravno, čak i tradicijskog meksičkog zvuka. Kod Ruby, My Dear Moran je riba u vodi. I jedan kuriouzum, naime Lloydova priča u završnoj skladbi Tagi ne samo da je lirski vrhunac albuma, nego je skladba koja ježi kožu i čini ovaj album doista posebnim, kako u Lloydovu opusu, tako općenito u jazz glazbi.

1268757484 brad mehldau highway rider 2010 thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.3. Brad Mehldau: HIGHWAY RIDER (Nonesuch)

Brada obično promatramo kao glazbenika koji je najviše dao u formi tria, osobito s ritam sekcijom Ballard / Grenadier (ritam sekcija s kojom je i naš Matija Dedić snimio sjajan album From the Begenning). Od takvog koncepta odstupa album Largo, kao i ovaj novi Highway Rider. Ugodno je čuti i posebnog gosta Joshuu Redmana čiji saksofon daje dodatnu vrijednost ovoj ploči u kojoj Brad radi s cijelim manjim orkestrom (dirigent Dan Coleman!), orkestrom koji nije samo puka pozadina, već je aktivni sudionik zbivanja. Puno je tu i dobre improvizacije, Redman bi često krenuo jednim putem, orkestar drugim, a Brad bi to sve slagao filigranskom preciznošću u zvukovno raskošnu scenu. Ovom suradnjom Brad Mehldau ne samo da je osvježio svoj glazbeni opus i stil, nego je vjerojatno zacrtao i budući pravac djelovanja. Kao pijanist ne postavlja sebe u prvi plan, ali svakako funkcionira kao fini začin ovom jazzističkom kulinarskom specijalitetu.

 
1282062533 jason moran ten 2010 thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.4. Jason Moran: TEN (Blue Note)

Na ovogodišnjem Zagreb VIP jazz festivalu, Moran je zabljesnuo sjajnim koncertom (Nataly, može ti biti žao što nisi nazočila jer znam da voliš Jasonovu glazbu!), a album Ten mnogi stručnjaci drže ponajboljim za prošlu godinu. Album je i proslava desetogodišnje suradnje s istim ljudima u bandu, Tarusom Mateenom i Nasheetom Waitsom (poznati i pod imenom Bandwagon!)

Autentični intelektualac svjetske scene, mlad i samouvjeren, Moran je doista budućnost jazza. Pokazao je koliko je dobar i bez Charlesa Lloyda. Album osvaja na prvu loptu, ali dodatna slušanja otkrivaju kompleksniju igru; nije niti ovdje propustio ponešto i o gangsterima. Kako već rekoh da je Monkovo «dijete», dao si je fino viđenje Crepscule With Nellie, a poigrava se i s Bernsteinovim harmonijskim rješenjima. Pred Jasonom je još puna toga za reći i s nestrpljenjem možemo očekivati novi projekt.

51sSNHwLkyL. SL500 AA240  thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.5. Christian Scott: YESTERDAY YOU SAID TOMORROW (Concord)

Mlad i pustopašan, trubač C. Scott obračunava i s Ku Klux ekipom, ali se bavi i ozbiljnim socijalnim temama, politikom, abortusom…gotovo oponirajući finoći sive eminencije američke scene Wyntona Marsalisa. Ovaj je album spoj zvuka šezdesetih ali i modernih stremljenja, ne skrivajući osjećaje prema Radioheadu, sve to pakirajući u jedan zgodan fussion izričaj. Svira dojmljivo i zvuči puno iskusnije nego ima godina. To je dobro. Moderna jazz ploča, dobar zvuk, dobra ekipa, osobito valja zapamtiti bubnjara Jamirea Williamsa.

orchestrion large2 thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.6. Pat Metheney: ORCHESTRION (Nonesuch Rec.)

Matheney je gitarist koji uglavnom nema loš album, i od kojeg se uvijek dobije očekivano. Ovdje je on čovjek-orkestar, sve sam svira, gitare plus gomila klavira, truba i kojekakvih čuda – orkestrion, mehaničko glazabalo iz 18. stoljeća… reinkarnirano u majstorskim radionicama kako bi što bolje iskazalo zvuk autohtonog instrumenta. Ni manje ni više nego 26 mehaničkih glazbala koje Matheney umješno kontrolira na neki način multiplicirajući samog sebe. Fascinantno. Netko će pitati koliko je tu glazba u prvom planu, ali bez brige, ima je, i ugodna je za slušanje, prožeta finim melodijama. Sigurno je da na mnogo mjesta fale živi glazbenici, ali ako sve uzmemo kao interesantan eksperiment, evo nam odličnog albuma. Ostaje uloviti zgodu te čuti i vidjeti kako će ovo zvučati na živom koncertu.

Paul Motian Paul Motian Lost In A Dream 3 thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.7. Paul Motian Trio: LOST IN A DREAM (ECM) 

Naš sjajni jazzist Zdenko Ivanušić ima odličan album Lost in html, a Motian Lost in a Dream, ali niti jedan od njih nije glazbeno izgubljen. Upravo suprotno. Motian je grandiozan bubnjar, ali bez ego tripa, čovjek s mjerom i znanjem. Ne čudi odabir Chrisa Pottera na saksofonu i (evo ga opet!) Jasona Morana na klaviru. Duh i dah atmosfere Village Vanguarda, kultnog newyorškog kluba gdje je album snimljen, osjeti se, a utjecaji Monka ili Evansa vidni su. Sve to zapakirano od fini jazz projekt za višekratno slušanje i uživanje u beskrajnim mogućnostima improvizacije zbog koje jazz i jeste to što jeste.

 

 

 
youseff thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.8. Dhafer Youssef: ABU NAWAS RHAPSODY (Jazzland/Universal)

Ovo je već album koji nas vodi u neke druge dimenzije. Ljubitelji udista Anouara Brahema zavoljeće i ovaj projekt. S tim da Youssef uz sviranje uda pokazuje i zavidne vokalne mogućnosti. Tradicija glazbe Tunisa postaje ovdje svjetski relevantna, meditativna, do daske emotivna. Produhovljenost na kvadrat. U Europi Youssef upoznaje jazz i to je trasiralo njegovu glazbenu potragu. Fini balans tradicije i suvremenih jazz intencija. Ud je u funkciji ostatka sastava, ne zlorabi ga kako bi pretjerao s etno ili world stilom, rabi ga kao jazz glazbalo, i to je posebna draž.

album Esperanza Spalding Chamber Music Society thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.9. Esperanza Spalding: CHAMBER MUSIC SOCIETY (Heads Up)

Esperanza je čudo od djevojke, briljantna je već i s Joe Lovanovim Us Five, pjeva posebno, ulazi pod kožu, plijeni i poziva na još slušanja, kontrabas svira odlično i sinergično s puhačima i gudačima koji gostuju na albumu. Sve zvuči prilično nesvakidašnje, kao iz nekog drugog svemira, atipičnih harmonijskih rješenja, a poigravanje s vokalom ide do krajnjih granica improvizacije. Ovakakve albume rijetko imamo na jazz jelovniku. Mene je očarala s Wild Is The Wind, skladbom koju posebno volim u izvedbama Davida Bowiea i Nine Simone, s tim da ovdje Esperanza ide na jedan tango ugođaj, s razuzdanim gudačima i klavirskim oktavama koje daju šekspirijansku dramatiku. Izvanredno! Violončelo Davida Eggara razara. Ovaj je album zasigurno jedan od najneobičnijih koji sam čuo zadnjih godina.

Mulatu Astatke Mulatu Steps Ahead 2010 thumb Top 10 CD a svjetskog jazza u 2010.10. Mulatu Astatke: MULATU STEPS AHEAD (Strut Records)

Vibrafonist svjetske reputacije, Etiopljanin koji je tamo redefinirao pogled na jazz, svjetski je postao poznat relativno u poznijim godinama, otkrio ga je kultni filmaš Jim Jarmush u filmu Broken Flowers.

Na ovom albumu vraća se korijenima i etiopskoj tradiciji. Jednožičana violina specifična za Etiopiju daje osobit štih. Ima tu jednog posebnog groovea, a velika skupina glazbenika odlično razumijeva Mulatuove intencije i stvaraju album koji već vremešnog Etiopljanina definitivno svrstava u vrh svjetskog jazza.

igranifilm @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 2, 2011

TOP 10 CD-a HR jazza u 2010.



 

piše: Dinko Husadžić Sansky

Iako je nekoliko sjajnih albuma hrvatske jazz glazbe objavljeno krajem 2009. godine, ovdje sam uzeo u obzir samo one koji su objavljeni u 2010. bez obzira na godinu snimanja ili pripreme izdanja te sam odabrao deset naslova koje biste doista trebali imati u kolekciji. Neću ih rangirati kao na top listama, evo ih abecednim redom prema nazivima. Svim ovim izdanjima je zajedničko to da pokazuju kako u našem jazzu nema recesije niti dvojbe oko kvalitete izvođača i snimljenog materijala.

sercars jazziana croatica a little book of notes 600 thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.Borna Šercar’s Jazziana Croatica – A Little Book Of Notes, Aquarius Records

Borna Šercar – bubnjevi, vođa ansambla ; Ante Gelo – gitara ; Tihomir Hojsak – kontrabas ; Zvijezdan Ružić – klavir i Vojkan Jocić – saxofoni, čine skupinu iznimnih glazbenika čija je intencija očuvanje hrvatske glazbene baštine s folk utjecajima te uspješno «križanje» s jazzom. Riječ je o 10 uglavnom autorskih skladbi (uz tri obrade: M. Perković – Battalion, B. Bersa – Sunny Field, I. Tijardović – Marjane, Marjane).
Iako je Šercar uspješan bubnjar, nije rob ega, svi glazbenici imaju dostatno prostora, što je dobro za album.

jurkovic alla maniera 600 thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.Darko Charlie Jurković- Alla Maniera, SIPA Music

Jurković nije samo baštinik jordanovskog stila sviranja gitare, tzv. two hands tapping nego je stvorio osobnost unutar stila, odmak od uzora, radeći osebujnu jazz glazbu. Ovaj album je u duhu Jurkovićeva ranijeg izričaja, kako s albuma My Contribution tako i iz suradnje s češkim glazbenicima, kontrabasistom Františekom Uhlirom i bubnjarom Jaromirom Helešicom. Istodobno sviranje dviju gitara dodatno komplicira stvar, ali Darko stvara odličnu glazbu, produhovljenu, meditativnu, glazbu u koju čovjek uranja i koja nosi.

Osim skladbi američkih autora zastupljeni su i Antonio Carlos Jobim, John Lennon i Paul McCartney, a uz vlastite Jurković je na album uvrstio i Radanovićevu skladbu Kalamota. Ta otvorenost prema različitim glazbenim tradicijama, donosi nam poseban ugođaj, što Jurković i podcrtava naslovom albuma, «na način», alla maniera.

petrovic bp collection 600 thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.Boško Petrović- B.P. Collection, Croatia Records

Kako bi Davor Hrvoj rekao, doista je riječ o kapitalnom djelu hrvatske jazz diskografije, četverostruki CD box u povodu 75. rođendana proslavljenog jazz skladatelja Boška Petrovića, s više od četiri sata glazbe koja je presjek Boškova rada, i ne samo to, već i svojevrsna povijest jazza. Glazbeni vremeplov. Uz rođendan, obilježena je tako i 50. godišnjica osnutka Zagrebačkog jazz kvarteta, te 20. godišnjica djelovanja B.P. Cluba. Prvi CD donosi snimke koje je Petrović snimio u suradnji s čuvenim svjetskim jazzistima, kao naš najcjenjeniji jazzist u svijetu.

Na drugi CD uvrštene su izvedbe s legendarnim gitaristom Joeom Passom koji je svojim nastupom otvorio B.P. Club. Treći disk donosi izvedbe Petovićevog trija s gitaristom Primožom Grašičem i bas gitaristom Mariom Mavrinom. Četvrti je CD posvećen suradnjama sa slovenskim jazz glazbenicima. Osim izvedbi s Big Bandom RTV Slovenija uvrštene su i snimke s hrvatsko-slovenskim ansamblom. Grandiozni Petrovićev opus ovim izdanjem je sjajno dokumentiran i ova kolekcija mora biti u posjedu svakog jazzoljupca, ne samo kod nas

 

 

 

 

hgm plays our songs 600 thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.HGM JAZZ ORKESTAR ZAGREB, DIRECTED BY SIGI FEIGL: HGM PLAYS OUR SONGS, Aquarius Records

Svojevrsni nastavak glazbenih intencija ovog orkestra s albuma HGM Plays the Beatles, objavljenog 2009. godine, je nova ploča s jazz obradama poznatih tradicijskih ili popularnih skladbi iz zemalja iz kojih dolaze članovi orkestra: hrvatskih Vuprem oči i Ča je more, makedonske Jovano, Jovanke, srbijanske Svilen konac, mađarske Modarko, modarko, austrijske Wo I Geh Und Steh, slovenske Kje so tiste stezice i talijanske Mia Bella Madunina. Pod vodstvom dirigenta Sigija Feigla, čovjeka koji je praktično od ovih mladih ljudi stvorio istinske jazz veličine i profinjene umjetnike svojih glazbala, HGM-ovci su ostvarili još jedan album koji hrvatski jazz nosi korak dalje.

zagreb jass portrait cover thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.Zagreb Jazz Portrait- Hrvatska jazz trilogija, Vesna glazba

Zagreb Jazz Portrait je rijetka skupina odličnih glazbenika koji slave već dvadeset godina djelovanja u gotovo nepromijenjenom sastavu. Nažalost, tragična i prerana smrt Jurice Ugrinovića teško je nadoknadiv gubitak, no Mario Igrec, Nenad Jura Vrandečić i Saša Nestorović sve ove godine i dalje neumorno rade. Borna Šercardostojna je zamjena za legendarnog Ugrinovića, a gostovanje klavijaturista Hrvoja Gallera osvježenje je.

Novi CD, svojom strukturom, skladbama, originalnošću i količinom glazbenih ideja isprepletenih s hrvatskim glazbenim podnebljem i snažnim autorskim pečatom ovog kolektiva sastavljenog od iznimnih glazbenih osobnosti, nedvojbeno je pobjeda radosti života i glazbenog žanra nad svim problemima koji nas snalaze; ova glazba liječi.

Tu originalnost i sviračku kvalitetu često nije lako podrediti kolektivu; ali Zagreb Jazz Portraitu uspijeva te imamo album koji je stvaralačka cjelina u kojoj se ne gubi individualnost, inventivnost i improvizacija. To je dobro, tu se nudi odličan jazz i što je najvažnije – autorski jazz!

Iznimna vrijednost su dvije skladbe snimljene 1998. na kojima bubnjeve svira pokojni Jurica Ugrinović, što je i svojevrsni homage glazbeniku. To su Nestorovićeva Balada za Juricu i Vrandečićeva Etida u c molu.

matija dedi kontesa thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.Matija Dedić – Kontesa, Cantus

Matija je već na CD-u Life of Flowers iskazao naklonost Dori Pejačević, ovim je albumom ostvario ono što je dugo planirao. Posveta je to i dragoj učiteljici klavira Blaženki Zorić koja ga je uputila u čarobni svijet Dorine glazbe, ali ponajprije hommage Dori Pejačević u čijim harmonijskim rješenjima Dedić pronalazi ono što su Brubeck, Evans ili Jarrett tražili u europskoj klasici.

Prepoznatljiv Dorin glazbeni rukopis Matija čita kroz jazz prizmu držeći se izvornika u onoj mjeri koju dopušta prepoznatljivost jazz improvizacije i njegova osobnog sviračkog stila. Dedić svojom izvedbom briše neke granice osnovnih autoričinih zamisli i moderne interpretacije. Ovakva formula, primijenjena na Dorin opus, Matijin je glazbeni zlatni gral po kojeg nije nužno ići na kraj svijeta. Bijaše taj gral u Našicama, u dvorcu Pejačevićevih.

jazz me do krici krici 600 thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.Jazz Me Do- Kriči, kriči Canta Records

Nije dobro za hrvatsku jazz scenu da sastav u kojemu sviraju tako vrsni glazbenici tek sada objavi svoj diskografski prvijenac jer ih sve od reda obilježava osobnost koja plijeni. Zajedno su nekih šest ili sedam godina, a zanat su ispekli u HGM jazz orkestru Zagreb, zatim na sessionima u novozagrebačkom klubu Arabeska i drugdje, s različitim suradnicima i u različitim prigodama. Ono što poznati diskografi nisu prepoznali, mudro su iskoristili u novoj nakladničkoj kući Canta Records i objavili CD snažnih autorskih skladbi saksofonista Damira Horvata, trubača Zvonimira Bajevića i bubnjara Marka Rabatića, kao i dojmljive obrade hrvatske glazbene baštine kojoj Jazz Me Do daje novo, jazzističko ruho. Našoj pučkoj tradiciji (Kriči, kriči tiček, Rožica si bila, Vehni, vehni fijolica), prigorskoj i međimurskoj, ono očito odlično pristaje. Uz spomenute autore, na snimanju albuma sudjelovali su pijanist Hrvoje Galler i basist Mario Torbica te gosti, gitarist Elvis Penava, trubač Antonio Geček i tenor saksofonist Mario Bočić.

 

lekap quartet love me or leave me 600 thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.LEKAP Quartet – Love Me or Leave Me, Dancing Bear

Kod ovog albuma, iako zamjeram manjak autorskih skladbi, upravo su obrade i posvete velikanima lakoća jazz postojanja koja rijetkima uspijeva.
Privatna i profesionalna ljubav supružnika Lele i Joa Kaplowitza podarila je hrvatskoj jazz glazbi jednu od boljih stvari koje su se mogle dogoditi – a to je Lekap Quartet koji se u naš jazz svemir javlja sjajnim albumom Love Me or Leave Me po naslovu američkog hita iz dvadestih godina. Naslov albuma, a i samo uvrštavanje ove skladbe u repertoar Lekap Quarteta, pokazuje intenciju mladih umjetnika u predstavljanju svojeg izričaja kao sljedbenika svih pozitivnih vrijednost američke jazz glazbe proteklog stoljeća, i svojevrsnog vremeplova koji nas znalački vodi kroz tu glazbu.Vrlo, vrlo moćan glas Lele Kaplowitz uspješno se nosi sa svim zahtjevnim interpretacijama.

zjaca zanchini the way we talk 600 thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.Ratko Zjača & Simone Zanchini- The Way We Talk, IN+OUT Records

Pametnim i hrabrim odabirom suradnika tijekom više nego plodne glazbene karijere (u prvom redu tu je Miroslav Vitous, ali i Reggie Workman, Al Foster, John Patitucci, Randy Brecker, Steve Gadd, Stanislav Mitrović…) Zjača pokazuje svjetsku relevantnost, nadilazeći granice hrvatskog jazza, ali uvijek ističući da je hrvatski glazbenik. Ovakva imena, s kojima snima svoje albume, tjeraju ga biti još boljim glazbenikom; Ratko tako uči stvarajući i stvara učeći glazbu.
Novi album je nastao u neobičnoj suradnji s velikim talijanskim harmonikašem Simoneom Zanchinijem, uz raskošnu ritam sekciju makedonskog kontrabasista Martina Gjakonovskog i američkog bubnjara Adama Nussbauma.

Šest je Ratkovih kompozicija, pet Zanchinijevih. I bez potpisa, osjeti se tko je kojoj skladbi autor, ta osobnost je prepoznatljiva.
Ratko Zjača oduvijek snima autorske skladbe, vrlo rijetko snima standarde, njegov stvaralački čin je snažan i nužan, jedino tako se stvari poslože kako treba i to je glazba koja ima težinu. Vrlo mi je uzbudljiva skladba «Kandinsky Night» koja je Zjačina posveta Vitousu, ali i sinkretizmu slikarstva i glazbe, koji jazzisti često vole, poput slikanja jazza ili muziciranja slike. Ovim je albumom, čini mi se, Ratko Zjača otišao još korak naprijed, u odnosu na album «Continental Talk».

saban za jednom kapi cistoga zivota 600 thumb TOP 10 CD a HR jazza u 2010.Antun Tomislav Šaban – Za jednom kapi čistoga života , Aquarius Records

Skladatelj i dirigent Antun Tomislav Šaban ovaj je CD snimio uz Big band HRT-a i poznate pjevače: Radojku Šverko, Tamaru Obrovac, Tinu Vukov, Vannu, Marka Tolju, Massima, Arsena Dedića, Damira Urbana, Tonyja Cetinskog, te Gibonnija, autora jedine skladbe na albumu koja nije autorski Šabanov rad (Kad sam nasamo s njom), ali je za nju napisao novi aranžman. A.T.Šaban je za ove velike pjevače uglazbio tekstove poznatih hrvatskih pjesnika: Side Košutić, Gustava Krkleca, Jure Stubličaneca i Vjekoslava Majera. Upravo su njihovi stihovi utjecali na zvuk glazbe i raskošne aranžmane koje Šaban prilagođava big bandu, ali i osobnosti pjevača. Ovaj je album pravo osvježenje i pomalo iznenađenje za poznavatelje Šabanova skladateljskog rada (orkestralna, komorna i crossover glazba) no svakako je jedno od najznačajnijih ostvarenja u protekloj godini.

.

igranifilm @ 15:58 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Ako ste pročitali oba moja romana ( vjerujem da ima i takvih entuzijasta i mazohista)...koji vam se više sviđa?


Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.